Karin

Karin se dijeli na dva dijela, Donji Karin i Gornji Karin. Donji i Gornji Karin imaju oko 1000 stanovnika, a dijeli ih rijeka Karišnica, koja se uljeva u Karinsko more.

Gornji Karin

Karin je malo turističko mjesto u blizini Zadra.Jedinstven spoj ugodne mediteranske klime i prirodne ljepote.Tu se miješaju mediteranska i kontinentalna klima, što čini noći ugodnim za spavanje. U okolici nema industrijskih objekata pa je zrak izuzetno čist i blagotvorno djeluje na razne oblike plućnih bolesti (astma, kronični bronhitis i dr.).U široj okolici KARINA (unutar 50 km) nalaze se brojne znamenitosti, kao što su: Kanjon Zrmanje (10 km), Nacionalni park Paklenica (40 km), Nacionalni park Krka (50 km), Manastir Krupa i izvor rijeke Krupe (30 km), zatim veća mjesta Zadar (30 km), Šibenik (45 km). U Karinu se nalazi pošta, više prodavaonica i ugostiteljskih objekata.

U Karinsko more ulijevaju rijeke Karišnica i Bijela, a upravo u takvom ambijentu miješanja slatke i slane vode, u proširenom koritu rijeka formirao se mulj Karinskog mora od kojeg je izgrađena gotovo cjelokupna površina podmorja duž cijele sjeveroistočne, istočne i jugoistočne obale. Utvrđene i izračunate rezerve mulja iznose oko 145 000 m, a osim toga postoje značajne količine još neispitanog mulja na dubini mora većoj od 3 m.

Ljekovito blato

Ljekovito blato (peloid) definira se kao rahli, vlažni, sitnozrnasti, organsko-neorganski sediment tla nastao geološkim zbivanjima i raznim prirodnim razgradnim procesima, a koristi se u terapijske svrhe oblaganjem ili kupkama.Peloid Karinskog mora možemo okarakterizirati kao slani, blago sumporni morski mulj sličan mulju limana (Crnomorski peloidi) što znači da je pretežno mineralni, kao što su to limanski i morski muljevi, da tim peloidima odgovara i ostalim sastavom i svojstvima, da sadrži sumporovodike te da u topivim tvarima prevladava sol ( NaCl ). Tom karakteristikom, a posebno po visokim toplinskim svojstvima, bubrenju i kapacitetu vezanja vlage, peloid dobro odgovara za terapiju (Novak, 1963.) te po količini sulfida može poslužiti za medicinsku uporabu. Terapija peloidom ne «liječi» određenu bolest, ali je dragocjeno sredstvo u terapiji niza bolesti (funkcionalna oštećenja i bolesti lokomotornog sustava, kožne bolesti, anemije, kronične bolesti žučnih putova, diskinezije i dr.).
Utvrđene količine mulja, uz poštivanje neophodnog procesa njegove regeneracije, koji traje 15-20 godina, zadovoljavaju za trajnu uporabu.

Franjevački samostan

Od davnine (vjerojatno već od IX. st.) postojao je u Karinu benediktinski samostan sv. Marije. Mišljenje da je na njegovim ruševinama sazidan 1429. g. franjevački samostan ne može se sa sigurnošću potvrditi, ali ni odbaciti. Zna se da je Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak Lapčana, podigao u Karinu samostan za franjevce, da je njegova supruga Elizabeta obdarila samostan dotacijama te da je vjerojatno pokopana u franjevačkoj crkvi sv. Marije. Franjevački samostan i crkva građeni su u doba kasne gotike što se može uočiti po zatvorenim prozorima na crkvi i zvoniku.

Samostan u Karinu pripadao je Bosanskoj vikariji od osnutka 1429. do 1514. godine kada je ista razdijeljena na dvije provincije – Bosnu Hrvatsku i Bosnu Srebrnu, a samostan je dodijeljen Bosni Hrvatskoj. Trinaest godina kasnije Karin su osvojili Osmanlije i samostan se našao u njihovu carstvu.

Rijeka Bijela

Povrh Karinskog mora i usred planinskog krša, na 300 m nadmorske visine, nalazi se hidrogeološki fenomen: izvor i kanjon rijeke Bijele koja otapajući nataloženi vapnenac poprima bijelu boju

Izvor rijeke Bijele pristupačna je špilja bogata živim organizmima (skakavci, pauci, šišmiši...) dužine 225 m u kojoj su se, u nekoliko povezanih dvorana, vremenom nakupile velike količine pitke vode pročišćene prolaskom kroz kapilarni sustav stijena. Izvor-špilje nastaju kada akumulirana podzemna voda, nailazeći na nepropusno dno špilje, izbija na površinu stvarajući otvore u stijenama.
Kanjon rijeke Bijele, nastao na rasjedu dvaju brda uslojenih vapnenaca, ima nekoliko velikih slapova (najviši oko 15 m) koji u podnožju formiraju prirodne bazene prozirne zelenkaste boje zbog modrozelenih algi koje tu žive.

Špilja

Rijeka Karišnica izvire u istoimenoj špilji koja je duga oko 120 m, široka 4-7 m i visoka 2-3 m. Postoji još i rijeka Bijela koja izvire iz istoimene špilje koja se nalazi u kanjonu na visini od oko 200 m, špilja je duga oko 30 m, ulaz u je širok oko 4 m te visok oko 2.5 m. U samoj špilji nalaze se izvori koji poslije kiša povećavaju izdašnost, u koritu rijeka nalaze se stare mlinice i stare građevine.

Maslinici i vinogradi, te pašnjaci omeđeni suhozidima na prvi pogled djeluju kao beživotni krš, međutim nije tako. U njima raste aromatično bilje, a najviše ima kadulje i smilja, pa su u proljeće čitava brda ljubičasta, a potom žuta. Aromatično bilje se već nekoliko godina bere i koristi za proizvodnju skupocjenih parfema te ispašu pčela od kojih se dobija med vrlo visoke kakvoće.